Dobro se dobrim vraća.

ivana

Ivana Gotić, FB name: Anavi Artep Yzahretse

Putopis je vlasništvo putopisca. Putopis je kopiran u potpunosti bez promene sadržaja. Za objavljivanje sadržaja postoji saglasnost autora teksta.

Danas sam posjetila obitelj Herak u Starim Bošnjanima, udaljenima od Zagreba oko stotinjak km. To je malo selo od svega nekoliko stanovnika i par trošnih kućica. Imala sam u početku jedan problem; kako ih uopće naći, obzirom da nemam navigaciju… Ali čvrsto sam odlučila da ću ih naći danas…

6Shvatila sam da moram negdje nekoga pitati gdje ti ljudi žive. Ali koga? Nigdje nikoga. Samo negdje poneki pas, zaleti se i ganja motor. U daljini vidim čovjeka kako vozi drva u tačkama. Hvala Bogu, nakon četiri kruga po pustom selu da sam naišla na nekoga. Čovjek mi je objasnio kako doći do njih. Bar sam ja tako mislila… Idete sad tu dole, pa skrenete na onaj šodreni put lijevo pa prva desno i onda kroz šumu pa desno, pa lijevo…

1I ja se zagubila. Krasno. Zagubila si se u šumi, Bogu iza nogu… Tipično za tebe. Voliš avanture, to si i htjela.

12Na trenutak stanem i skinem kacigu. Vjetar podiže lišće oko mene. Predivno žuto, jesenje lišće. 9Okrećem se i svuda oko mene šuma, a ja stojim na nekom “šumskom raskrižju” na kojem su tri puteljka…Eh, sad koji put izabrati? Kao da sam u igrici “Hugo”… Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti… Ok Hugo, idemo pa šta bude. Blatna seoska cesta, koja na prvi pogled izgleda kao da vodi u samu šumu, vodi pravo u njihov dom. Sreća što imam ovaj svoj motor pa sam se uspijela probiti po šumskim puteljcima do kuće.

10

1Vidim kuću i čujem psa. Znači tu očito netko živi. Možda oni. Nadam se… Zovem, derem se… Nema nikoga. Samo pas laje i hoće se istrgnuti s lanca. Bilo me malo strah. Vidim otvorena vrata… Bilo mi je nekako neugodno ući, ali rekoh šta je tu je… Pokucam na vrata i čujem glas; samo malo… To samo malo potrajalo je par minuta.

Otvara mi mlađa žena, na štakama. Ispričava se jer nije mogla ustati iz kreveta. Trebalo joj je duže jer je slomila nogu na dva mjesta i nedavno je operirana pa se još oporavlja. To je Vlatka. Zbog bolesti trenutno je nesposobna za rad. A život svoje traži, računi i dalje stižu, jesti se mora… Sjedimo tako i pričamo o životu… U kućicu ulazi poluslijepi stari djed. To je Vlatkin otac. Čuo je neku buku kaže pa je išao vidjeti tko je…

5

4Mislio je da u kući sjedi muškarac jer je vani vidio motor. Jedino me kosa svezana u rep odala da sam žensko. Gospodin slabije vidi već. Ima jedno stakleno oko, a na drugo gotovo i ne vidi… Pristojan je i ljubazan. Željan pričanja s nekim.. Ubacuje se u razgovor. Pričamo o političarima i svemu… Kažu da je Veljko, inače glava obitelji u šumi. Radi. On je obolio od šećerne bolesti prije 11 godina. S 84 kilograma, u vrlo kratkom vremenu pao je na samo 50. Do tada težak život bolest je dodatno otežala… Njihov sin, 15-godišnji Josip naizgled je običan tinejdžer, ali njegova se priča po mnogočemu razlikuje. Koliko god to danas bilo nezamislivo, on ne zna kako je to imati kupaonicu, a ni kakav je osjećaj imati sobu koju ne mora dijeliti s roditeljima. Josip je danas popodne u školi… Skromne su se želje skrile u oronule zidove ove trošne kućice. U nju su se uselili prije godinu dana, kada je ona u kojoj su do tada živjeli postala opasna za život.

13

Mještani ovog malog sela zajedno su se ujedinili te među sobom skupili novac i obitelji Herak sagradili novu kućicu. Radovi su trenutačno stali jer je ponestalo sredstava. Još uvijek su u staroj kućici jer nova nije dovršena. Pričaju mi da su bili novinari kod njih i sad ih stalno ljudi zovu… Srce mi se steže, ali istovremeno sam sretna. Znam da će im sada pomoći puno ljudi.

3

I sama sam odvojila nešto novaca i kupila im neke osnovne potrepštine… Vrlo malo je to sve, ali kad bi svatko malo pomogao, na svijetu nebi bilo gladnih ljudi… Namjerno ću napisati koliko sam potrošila. Želim svima dokazati da ja kao mali čovjek mogu doprinjeti boljitku nečijeg života… To je ono što mene čini sretnom. Možda ova moja ideja potakne i vas da pomognete nekome… To mi je i cilj. Neka svatko pomogne nekome. Napunila sam kofer na motoru sa raznim prehrambenim proizvodima te sredstvima za osobnu higijenu. Izdvojila sam 100-tinjak kuna. Neka mi nitko ne kaže da je to puno jer znam da mnogi koje poznajem samelju višestruko toliko u birtijama, za jednu večer. Kad bi svatko dao toliko, mnogo bi učinili… Pružimo ruku nade i spasa manje sretnima od nas, u potrebi… jer jednom će možda ta ista ruka nama trebati. Budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu… Ja ne želim vidjeti da je netko gladan u današnje doba. I sama sam bila nekad gladna kruha, kad sam otišla od kuće, pa znam šta to znači. Pomozimo starijem susjedu, bakici na cesti, ustanimo se starijim ljudima u tramvaju…

15Čini dobro i dobro će ti se vratiti. Moja vjera govori da će mi se vratiti sve dobro što sam učinila… Ali na onome svijetu. Vjerujem u to. Čovjek bez vjere je izgubljen. Danas sam sretna jer znam da će nekome život biti bolji… Moj život će sutra biti bolji jer ću se napokon odmoriti i neću nigdje putovati. Umorila su me sva moja divljanja, a osim toga i PMS je tu… Ostajem s bakom peći kolače i ići ću u šumu brati kestene. Sve zlonamjerne komentare, vi zli, nesretni i maliciozni ljudi, zadržite za sebe. Ne zamjeram vam. Za vas ću posebno moliti… Hvala ti Bože što si me i danas čuvao. Hvala ti na ovom danu. Amen. ❤️🏍

14

Autor: Ivana >>>Link FB stranica

Pogledajte još >>>

1

Putopis – Postojnska jama by Ivana

ivana

Intervju Ivana Gotić

Udruga NEURON, Zagreb

Poštovani bikeri!

Udruga Neuron organizira po četvrti put međunarodnu akciju BUKOM MOTORA PROTIV TIŠINE ALS-a pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva, Ministarstva demografske obnove, mladih i socijalne politike i Grada Zagreba.

Akcija je namijenjena senzibilizaciji javnosti na probleme oboljelih od ALS-a i drugih neuromišićnih

oboljenja uslijed kojih oboljeli, iako lucidni  ostaju u potpunosti paralizirani, a neverbalni. Ostaju

„zaključani“ u svojim tijelima, intelektualno netaknuti bolešću, ali bespomoćni da progovore ijednu riječ, u nemogućnosti izraziti svoju bol, emocije, potrebe, želje…

Našom akcijom želimo „progovoriti“ u ime naših sugrađana koji se ne mogu izboriti za pomagalo – komunikator. Iako tehničko pomagalo postoji koji bi ovim pacijentima omogućio komunikaciju, oni ga ne mogu ostvariti preko HZZO-a. Nažalost, ista je situacija na cijelom prostoru ex Yu.

Akcija se ove godine održava  08.09.2018. u Zagrebu, Avenija Većeslava Holjevca 17  (dvorište Građevinsko tehničke škole i Obrtniče škole) s početkom u 11,30 h, dok će točno u podne krenuti defile zagrebačkim ulicama.

Po završetku defilea, snimit će se milenijska fotografija  (bikeri na svojim motorima) .

Druženje bikera i okupljenog građanstva  uz kulturno-umjetnički program predviđeno je  do 23 h

kada se akcija zatvara bogatim vatrometom.

Akcija će biti medijski popraćena o čemu su dogovori u tijeku.  Dogovoren je, u ovom trenutku, dolazak ekipe RTL Direkt-a koji će snimati akciju.

Pozivamo vas da nam pomognete u realizaciji ovogodišnje manifestacije, te svojim metalnim ljubimcima stvorite najglasniju buku! Molimo vas da pozovete svoje prijatelje iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, jer ove opake bolesti ne poznaju granice, nacije, vjeroispovijedi…

Za sva dodatna pitanja  i / ili nejasnoće slobodni ste se obratiti kontakt osobi: Slavica 095 87 55 444. Zbog organizacije skupa, ali i zbog osmišljavanja forme i izgleda milenijske fotografije , molimo da

svoj dolazak i okvirni broj sudionika potvrdite što ranije.

Vjerujemo da ćete se i ove godine priključiti našoj akciji, na čemu se unaprijed zahvaljujemo! Vidimo se  na „Buci motora…“ !

S poštovanjem

Organizacijski odbor  akcije

neuron1

pokroviteljstvo – predsjednica- pdf dokument

pokroviteljstvo – zdravstvo-pdf dokument

pokroviteljstvo MDOMSP-pdf dokument