Putopis. Afrikom na Stelvio by Dragan

photo-thumb-40042Autor: Dragan, Banjaluka

Tekst, foto i video materijal je autorsko delo. Navedeni putopis je odobren od strane autora i prenešen je u potpunosti bez korekcija i izmena sadržaja.

 

Pozdrav iz Banjaluke…

I takooo, bio je zimski period, sta da se radi odakle da se pocne. Odlucim se za taj pokusaj sredjivanja kamile, krave nazovite je kako hocete, ali za mene je to jedna prelijepa curica.

Skinem je do gola i odnesem majstoru na pjeskarenje pa na plastificiranje, dok se u glavi radja ideja o potencijalnom odlasku na voznju po Alpima.

20151112_133530.jpg

Odlucujem se i za servisni pregled masine, ali to cu u nekoj drugoj temi.

20151016_181310.jpg

Nakon sredjivanja cura izgleda ovako…

20160415_181246.jpg

Ali to nije tema ovog putopisa, jer prica pocinje jednog suncanog jutra nakon ovih silnih kisurina koje su nas zadesile i ovo proljece, a bogami usle i u ljeto. Noc prije sam popakovao sve stvari natovario na motor, bukirao smjestaj u Kranjskoj Gori, sipao benzin i ujutro krenuo do lokalne pekare na burek pred put. Banjaluka-Kr. Gora 450 kilometara, put kroz Hrvatsku poznat i pomalo dosadan, prva pauza oko Karlovca

20160621_120359.jpg

Presao sam granicu i usao u Sloveniju gdje se vec otvaraju prostranstva i podjubrene njive sa kojih se siri specifican snjuf, zanimljivo ali nema toliko insekata, dal je do sezone ili cega vec ne znam. Naravno ulijecem u samu spicu u Ljubljani tako da mi se i ventilator na kamili pali, stanem na pumpu da se malo osvjezim i koliko toliko izbjegnem udarnu spicu. Dalje se vozi dobrim i kvalitetnim lokalnim putevima (bez rizle), pa koristim priliku u blizini Skofijice da predahnem pored sumice.

20160621_145022.jpg

Vozim dalje prema Bledu gdje se vec otvara pogled na velicanstvene Alpe, naravno osmijeh je razvucen od uveta do uveta, kratka foto pauza pored Save Dolinke tek toliko da oci napasem.

20160621_175340.jpg

Stizem u sasvim pristojan smjestaj, B&B 30 evra sa kupatilom i udobnim krevetom, dorucak ukljucen u cijenu.

20160621_195542.jpg

Vide se snjegoviti vrhovi

20160621_191837.jpg

Tusiranje, setnjica po Kranjskoj Gori i potraga za merkatorom su urodile plodom. Klasika klopanje i po koje pivo tek da se malo misici opuste ;) . Ponio sam sa sobom i mali notebook da mi je lakse bukirati sledeci smjestaj posto sam tako odlucio, traziti smjestaj za sutra tek kad stignem naodrediste. Ujutro ustajem, pogled puca na zelene sumetine koje sire prelijep miris borovine. Baterije napunjene, sto ove ljudske sto androidske, konsultujem se sa navigacijom i osmandom na telefonu i odlazim do pumpe na tankanje, 20 litara za predjenih 45o kilometara po cijeni od 1,18 evra. Provjerim i nivo ulja, dospem zeru cisto da se ne sanjam i vratim se do smjestaja, popakujem stvari na motor i pravac dorucak, spreman za pokret.

Dan drugi…

Od Kranjske Gore skrecem desno prema Villachu i Louisu, Prelazim preko Wurzenpassa gdje je i granica sa Austrijom, ispred mene tri auta, a granicar mi samo odmahnu rukom i kao da konta sta ti cekas u redu po ovom suncu, propusti me bez ikakve provjere.

20160622_095803.jpg

Odmah poslije granicnog prelaza nailazim na ovaj stari tenk iz WW2

20160622_095751.jpg

Naravno svracam na brzinu u Louis Megashop u Villachu, nije ga tesko naci ako se konsultujete sa navigacijom, ali obratite paznju da ste vec pregledalina netu sta ste pikirali za kupovinu, jerbo u protivnom od velikog izbora svega i svacega moze se ostati bez evrica u novcaniku.

20160622_103942.jpg

Nije moja mrlja od ulja

20160622_104712.jpg

Poslije posjete Louisu slijedi pravac Italija i Coldrano sledeci booking do cuvenog Passo del Stelvio.

Nastavljam put u pravcu Hermagora prije kojeg se nalazi Presseggersee kojem se ne moze prici skroz motorom kao sto mi imamo naviku, vec se placa ulaz tako da odustajem od svracanja, a necu ni slikati jezero iz kaprica. Pici se 111 magistralom, ogranicenje je 70, ali se vozi 90 opusteno. Dolazim do Siliana u kom je granica sa Italijom od koje su ostale samo prazne prostorije, prelaz preko granice je free.

Vozim prema Bresanu magistralo i stvarno ona prica da su talijani blentavi vozaci pije vode, to iskace, to izlijece, to pretice, to ulijece, to svira, ma ludlo, ali se vozi prilicno brzo i to mi je OK, malo vise koristiti retrovizore i nema sta.

20160622_115931.jpg

20160622_124659.jpg

20160622_124735.jpg

20160622_132538.jpg

Vrijeme je za rucak pa ocajnicki trazim neki hlad uz magistralu koji nije vec zauzet kamperima. Sreca pa naletih na ovaj komadic raja na jezercetu Valdora pored kojeg pravim pauzu i megasendvic.

20160622_144015.jpg

Put se kasnije odvaja desno i otvaraju se visoki vrhovi ispod kojih prolazim, idem dalje i nailazim na prve serpentine i sto cu kasnije skontati, malu uvertiru u ono sto me ceka na Stelviu. Dolazim do prelijepog Jaufenpassa koji se nalazi na 2094 metra nadmorske visine i vec se osjeca malo hladnije visinsko vrijeme te zakopcavam sve luftove na jakni.

20160622_161740.jpg

20160622_162246.jpg

20160622_162534.jpg

20160622_162548.jpg

Poslije silaska sa Jaufenpassa prolazim kroz Merano i ubrzo dolazim i do Coldrana koji se nalazi na 40-tak kilometara od Stelvia. U Coldranu planiram prenociti u bukiranom veoma skupom hotelu za moj dzep, smjestaj sa doruckom 45 evra. Smjestaj je stvarno odlican kao i kontinentalni dorucak ukljucen u cijenu, wifi je free.

Klasika, tusiranje, raspakivanje stvari i odlazim do prodavnice koja radi do 19-00 da natankam ladne pive u minibar sobe i polako se spremam za tekmu koja je to vece bila na tv, cini mi se Italija je igrala sa nekim. U podsvijesti mi je cijelo vrijeme sutrasnji atak na Stelviopass, slike i video putopisi sa youtuba koje sam cini mi se sve pregledao. Vrijeme je za onesvjestiti se u krevet.

Pa da nastavim kao sto rekoh, budim se ujutro u tom Coldranu, a srce vec poigrava. Silazim do parkinga vizuelno pregledam motor, provjerim ulje, ipak je to starija damica koja voli da joj se ponekad nesto lijepo i kaze, pomazi itd.(nisam manijak nego ako stane jebo sam jeza u ledja pa prizivam sve moguce bogove i toteme da samo ide). Pali bez problema i skoknem do pumpe sipam 15 litara do cepa-22 evra koje je potrosila za predjenih 350 kilometara. Vracam se nazad do hotela klopnem nesto sasvim privlacno i za nas (zivotnje) mesozdere, ima salamurina, sireva, prsute, voca, peciva,napitaka ma svega stvarno. Sa obzirom na cijenu gorepomenutu tako i treba da bude.

Krecem u napad na Stelvio, guzva je na putu ali je odnos auta i motora sada 50/50%, na zadnjem kruznom toku skrece se lijevo i sada je procent vec 80/20% u nasu korist  :moto3: . Put lagano krece ravnim dijelom opusteno kao uvertira u Mocartovom Rekvijemu, obilaze se biciklisti kojih ima stvarno puno i treba obratiti paznju na njih jer sam stvarno vidio kasnije da ljudi popadase po onoj planincugi.

I onda krece taj dio za koji sam se psihicki pripremao svo ovo vrijeme, da se razumijemo vozim ja motor dugo godina, ni enduranje, blato, prasina i kamen mi nisu strani, ali malo me nekad ufati i taj pozitivni strah, adrenalin koji te drzi napetim i u isto vrijeme ushicenim i srecnim(naravno osmijeh ne skidam).

Pocinje nimalo bezazleno penjanje serpentinama koje su pod nagibom od 16-18 i cak 20%.

20160623_110409.jpg

20160623_111546.jpg

Srecom vec sam dan prije iskusio serpentine pod nagibom od 18% i to mi je bio sasvim pristojan trening ovo sto se nadvilo iznad mene. Kako se penjem tako se penje i temperatura motora, sreca pa su Austrijanci mislili na vrjeme ostavili na svakoj krivini prostora za manevrisanje gdje se moze parkirati motor na kratko i ohladiti po potrebi, te i ja stajem nakon paljenja ventilatora na kratko.

20160623_111553.jpg

Pucaju ovakvi pogledi

20160623_111604.jpg

Ljudi moji kako je mene iznenadio taj pogled i taj miris i ostar vazduh koji sijece pa to je neopisivo. Nastavljam pentranje, ima svakojakih motora i motorista, uglavnom su zujalice, sportaci i GS-ovi najzastupljeniji. Jedini sam bio u to vrijeme na tom putu za Afrikom i bas mi je drago. Preticu, zuje, prde, deru se, vriste, sve su to nase masine koje imaju samo jedan cilj, da zadovolje svog gospodara. I ide taj dugo ocekivani vrh Stelvia, vidim ga, tu jena dohvat ruke cini mi se, jos par jakih krivina i dolazim na destinaciju zivota cini mi se u tom momentu. STELVIO PASS,  :jee1:  parkiram motor fatam se telefona i slikanje moze da pocne.

20160623_113724.jpg

20160623_113727.jpg

20160623_113742.jpg

20160623_113800.jpg

20160623_113843.jpg

20160623_113908.jpg

20160623_114328.jpg

20160623_115409.jpg

Nekako se covjek osjeca posebno u tom trenutku, u najmanju ruku ponosno sto je ostvario tako dalek projekat koji cuci odavno u glavi. Vidno su ssvinasmijani i razmjenjujemo osmijehe i pozdrave jedni sa drugima, jer nije mala stvar popeti se starom ragom na 2870 metara i osvojiti jedan od 10najopasnijih puteva na svijetu(kako top gear navodi u svojoj emisiji).

Baterije one ljudske i emocionalne su napunjene na maksimum, kupujem suvenircice, osvjezavam se u lokalnom baru, ljubim se sa Stelviom inastavljam dalje put Zuricha. Cim se krene spustati niz Stelvio ima put koji se odvaja desno u Umbrailpass i ulazi u Svicarsku, naravno nidje ni naznake da sam usao u svicu osim sto me mobilni operater obavjestava da je od sada sve skuplje jelte :)

Dobrim putem nailazim dalje na zaledjeno jezero, stajanje i slikanje brzinsko, ne mogu nikako da se nadivim prirodi i okruzenju.

20160623_120106.jpg

20160623_120856.jpg

20160623_120926.jpg

20160623_120955.jpg

20160623_121722.jpg

20160623_140021.jpg

20160623_140039.jpg

20160623_140735.jpg

Razlog zbog kojeg sam se uputio prema Zurichu je jednostavan, imam tamo kumove i prijatelje pa planiram da prenocim koji dan kod njih i da se malo opustim i odmorim. Elem, nastavljam voznju veoma kvalitetnim putevima, fantasticnim krivinama i prizorima koje se samo redjaju kao na filmskoj traci. Uputio sam se prema Zemezu pa cu presjeci prema Davosu, Chur, Bad Ragaz i proci iznad Ciriskog jezera, uci u sami centar jer kumovi zive kod glavne zeljeznicke. Negdje oko Chura sam ogladnio pa nailazim na usputne preskupe restorane i narucujem samo lignje kalamare koje su mi bile dovoljan obrokcic da se prebijem do odredista.

20160621_194539.jpg

20160623_121725.jpg

Poslije klope mora se malo i prileci.

20160623_164217.jpg

Kratka pauzica i put se nastavlja, kako se priblizavam gradu tako se i guzva povecava, navigacija me u jednom momentu baca na po meni autoput, ali to su njihove brze ceste sa 4 trake i fizicki odvojene izmedju, ogranicenje 100 pa se to i postuje, nakon 30-tak kilometara takve voznje put se odvaja lijevo i vec upadam na prve semafore i guzvu jer ljudi idu sposla kuci dragane i zaboli njih sto ti prvi put vozis motor po centru ciriha i po sinama koje su klizave jbga. Kreni, stani, kreni, stani i tako jedno desetak kilometara vucaranja po centru i semaforima pa mi afrika opet zakucava u crveno i pali ventilator. Srecom navigacija i sjecanje od prijasnjih posjeta mi je pomoglo da bez problema nadjem ulicu u kojoj cu malo boraviti. Docek je izgledao ovako nekako.

20160623_212714.jpg

20160623_213548.jpg

20160624_100843.jpg

Spavao sam tu noc kao beba sto se kaze, kumovi rade i ostavljaju mi upute sa alarmom i kljuc ovo ono pa da se snalazim solo sto mi nekako i pase cisto malo da razbistrim misli, al ne lezi vraze eto ti kumine sestre po mene kaze spremaj se ides kod mene pa ces prespavati. Ma ok nije frka kad sam vec tu jelte :) , odemo usput i do Njemacke u shoping posto oni zive na samoj granici u Rafzu, nakupuje se svega i svacega i zabava je mogla da pocne, a evo i jedna slicica.

20160624_195425.jpg

Dobro dve slike

20160626_194325.jpg

Aj moze i treca jebje ;)

20160626_194321.jpg

Sutradan budjenje bez mamurluka, dorucak ovo ono i kum dolazi po mene pa cemo ici u WIntertur na nekakav Albani Fest, kontam neki albanski fazon al nema veze ide se. Prije toga cemo samo svratiti do posla gdje kum radi, a sasvim slucajno coek radi u maloj pivari  :sampion: , pa cemo samo malo degustirati neki novi Indian Pale Ale

Picimo na voz i usput mi ovo upada u oci kao sjajno rijesenje za parkiranje bicikala

Cijelo vrijeme u glavi imam nase vasare i zborove pa mi malo bezze, ali srecom imamo i koje ladno pivo u rusaku pa mi je lakse. Medjutim od pomalo razocaravajuceg konta u mojoj glavi ispostavilo se da je fest aj zdrao dobar, Albani Fest u Winterturu, ko je u mogucnosti neka ga posjeti, ima za svakoga po nesto, ali najvise klope sa svih strana ove nase male planete i naravno nasao se tu i sator sa nasom muzikom, kolcetom, prasicima i janjcima.

20160626_170429.jpg

20160626_170744.jpg

20160626_171523.jpg

20160626_172557.jpg

20160626_174819.jpg

20160626_181740.jpg

20160626_184127.jpg

20160626_185630.jpg

20160626_190508.jpg

Zaboravih koju iz pivare staviti.

20160626_152618.jpg

20160626_153030.jpg

Evo je mrzla

20160626_153926.jpg

Ko dijete u vrticu

20160626_153711.jpg

Nedelja, kisni dan u Zurichu idealan za ljeskarenje i prezivanje po krevetu, mada se izadje malo do jezera prosetati i zaboraviti telefon jbga, pa nemam slika sa jezera, a i nije nesto  :grr: . Pratim prognozu, vidim ponedeljak i skoro cijela sedmica ce biti ok, barem u ovoj regiji gdje sam se zaputio, a zamislio sam putanju prema jezeru Lago di Como pa gdje stignem.

Dodje i taj ponedeljak pa je vrijeme za polazak, 4 dana svice malo li je. Bukirao sam smjestaj u malom seocetu Orsenigo 10-tak kilometara od jezera Como zbog skupoce, a i sezona odmora je vec pocela.  Zaputih se prema Churu uz ovaj put desnu stranu jezera, trazim pumpu na kojoj mogu platiti kesom nisam neki ljubitelj onih automata i sipam 13 litara-20 evra kad se prebaci iz franka.

20160627_135402.jpg

20160627_135415.jpg

Bacam kratak osvrt na Chur i krece lagano serpentinanje prema vjestackom jezeru Marmorera koje se nalazi na 1600 metara nadmorske visine. jezero i okolina su prelijepi ali duva neki hladan vjetar pa nema puno zadrzavanja.

20160627_145214.jpg

20160627_145547.jpg

20160627_145547.jpg

20160627_145555.jpg

20160627_145606.jpg

Prosao sam jezero Marmorera i penjem se sirokim planinskim putem koji vodi na Julierpass 2284 metra nadmorske visine koji je stvarno lijep i isto toliko i hladan, zapadna strana-doba dana sta li je, pa moram da zakopcavam jaknu i luftove ali ne mora se stavljati unutrasnja postava. Na sledecem vecem raskrscu skrecem desno i spustam se prema Italiji, prolazim pored jezera Silvaplana i vozim putem koji ode za Chiavennu.

20160627_151134.jpg

20160627_151145.jpg

20160627_151155.jpg

20160627_151638.jpg

Siroki put vodi do vrha jezera Lago di Como gdje se ukljucuje na Italijanski magistralni put za 4 trake fizicki odvojene, takvi putevi su oznaceni plavom tablom, ali se putarina ne naplacuje. Vozi se uz samo jezero kroz puno, puno tunela, naravno voznja je u Italijanskom stilu  samo gas gas, pa ne stizem ni da uslikam jezero koje ostaje lagano iza mene dok idem prema sledecem smjestaju u malom seocetu Orsenigo. Tu mi nastaje prvi problem sa bookingom, navodno ih je google oznacio na jednoj adresi koju sam nasao navigacijom ali te kuce tu nema, vozim se u krug i kako god okrenem nema sta, to je to mjesto. Pitam usput komsiluk, niko ne zna engleski ni njemacki i odjebavaju me ladno, jer pobogu siesta je Dragane kako to ne znas…

Skontavam neki kafic, vidim parkiranu Ktm krosericu i neke klince, startam ih zna li iko engleski, javlja se neki sminkercic(u stvari svi su takvi), i pregleda onu moju mapu pa booking i bez pogovora sjeda na motor i vozice se ispred mene do te lokacije koja je na 10 kilometara dalje od ovog kafica. Dolazimo na to mjesto ali to nije to i onda se i on gubi, sreca imam telefon sa bookinga zove on njih, nista niko se ne javlja. Nista vracamo se mi nazad do kafica i pravimo malu pauzu za pivo. Sjedi tu ista ekipa od maloprije, neki momcic frizurica ovo ono, pored njega cura pretjerano debela darkerka al pozitivna i simpa totalno, reko daj nama dvojici cugu i pitaj njih sta ce piti , ladno su svi ostali u cudu i zahvaljuju se nece nista, ali zato za nas sto stize metar meze u vidu raznoraznih cipsova kokica i ostalih djecijih radosti. Nekako stupi klinac u kontakt sa gazdaricom objekta koja mu objasnjava gdje se to nalazi, on se nesto kurobeca fata se za glavu ne konta ni on dobro, ali nakon ispijanja piva krecemo.

Vracamo se na ono isto mjesto gdje smo bili maloprije i skrecemo sa puta u sumu i dalje nastavljamo makadamom kroz gustu sumetinu i bas mi malo sjeda enduranje da se rashladim malo od silno asfalta i 30 stepeni. Stigli smo, pozdravljam se sa klinjom zahvaljujem se, razmjenjujemo fb profile ovo ono, i docekuju me ljubazne gazde sa kucicom u po sumetine, raj nema sta.

20160628_082700.jpg

Ali naravno da ne bude sve kao iz bajke nesto mora i da zajebava-KOMARCI u ogromnim kolicinama i rojevima, oci kopaju. Pregledam smjestaj sve je stvarno ok za te pare i uredno i cisto jedino sto nema tv, ali ima free wifi i to mi je dosta, 26 evra sa doruckom. Daje mi gazdarica neki fazom sto se usteka u uticnicu koji navodno ubija komancerose, klasika tusiranje, raspremanje, klopanje i onda borba za cug sta kako i gdje nabaviti ladnog piva, doduse gazda me docekao sa ladnom malom pivom koja je nestala u vidu magle. Skontam da mi je ostalo jos par deci Jacka D. odem do frizideranafatam leda, kole imam i zurka je mogla da pocne :<span class=

20160628_122304.jpg

20160628_122247.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Budjenjeee, i dorucak nako u Italijanskom stilu kontinentalni, bezze maze na tvrda krua, i napitak. Svracanje do pumpe tocim 14 litara, cijena je 1,34evra i krecem u pravcu Ravene ovim Italijanskim ravnicama.

20160628_172459.jpg

Nista posebno nema za vidjeti, put je na trenutke dosadan pa se ufatim kako podjedjedje zapjevam nesto nako neobavezno iz sveg glasa, ponekad me neko i cuje jer vidim da se ljudi trznu i okrenu zamnom, jbga dosadno i vruce.

20160629_075409.jpg

20160629_075428.jpg

20160629_090023.jpg

20160629_090027.jpg

20160629_090030.jpg

  • 20160629_075338.jpg

Peglam tako tim nezanimljivim putem, ali sta da radim sam birao pa nema zaljenja i dolazim povrh grada Ravena na Jadranskom moru, mjesto se zove Ostellato i udaljeno je na oko 40-tak kilometara od mora, al mi je mrsko da idem po ovoj vrucini dalje ovako natovaren samo da bih se osolio, tako da ostajem u seocetu, docekuje me starija gospodja, rotvajler, dalmatiner, koker spanijel i josneka sitna raja-ima ih ko pasa. Imanje privatno lijepo i okruzeno vinogradima i njivetinama kuruza, jecma i ostalih kultura. Smjestam se na spratu kuce, ok sve ima i raspitujem se kod gazdarice ima li negdje uopste prodavnica u blizini i kada radi, poucen prijasnjim siestama, pa da skoknem u nabavku klope i cuge. Tusnem se na brzinu i skacem na Afrikunako u sorcu i patikama ko pravi Italijanski bajker i nadjem taj supermarket, jbga ko nasa malo veca prodavnica, nista posebno ali paznju mi privlace veeelike salamurine, prsute i sirevi u frizideru radnje. Nadjem i neke salame od konjetine-koja se pokazala kao pun pogodak i sunke, dok je zena sjekla to sve i pripremala kako smo se uspjeli sporazumjeti rukama i nogama ja krenem u napad na frizider sa pivom, totalno razocaranje imaju samo 3 mala piva Birra Morretti. Dok tako zalosno gledam u pivo dok se zemlja ispod mene okrece, nesto i mene okrenu u dobrom pravcu te ugledah na sred radnje 4 tocilice sa vinom i cijenom od 1,65 evra po litri :cirka2: . Sta cu kako cu nekako se sporaumjevam snjom da hocu da kupim nesto od toga, ali naravno izbija ona radoznalost u covjeku pa jbga moram da probam sve 4 tocilice. Sve je sasvim pristojne kvalitete i bolje od bilo kojeg naseg flasiranog jeftinog vina i odlucujem se za Proseko jer mi nekako najvise sjeda u tom momentu njegov pjenusast okus, vracam se nazad na gajbu sa punim rusakom hrane i vina, opustanje uz tivi i tek tad skontavam da se nesto kuva sa Englezima, oce valjda da se otcijepe. Spavanje odlicno ima klimu, tus, wc sve sto trebanapacenom coeku sputa…teska patnja ;) . Bukiram tu smjestaj u Voluskom blizu Opatije jer mi je to sledeca stanica do kuce.

Nakon nekog vremena iznenadi me poziv, po glasu osjetim da je mladja osoba zenskog identiteta, kao gospodine rezervisali ste smjestaj kod nas ali niste dosli do ovog roka koji je naznacen u bookingu i ja cu biti primorana da vas izbrisem sa liste gostiju i izvrsim naplatu rezervacije….Ja se nisam stigao ni pozaliti reko halo gospodjo de malo bolje provjerite te vase datume rezervacije, nista spusti ona meni slusalicu .ebi se ti Dragane, reko zalicu se bookingu, klap tu tu, tu tu. Ja isfuran maksimalno prvo smjestaj je skup, drugo sezona je pocela i nema nekog izbora.

Kad ne lezi vraze eto ti nje ponovo zove, jao ja se ispricavam gospodine doslo je do pogreske u bookingu, stvarno ste rezervirali za sutra i dobro stenam dosli, precutim sve moguce i nemoguce psovke ujedem se za jezim i kazem, nista gospodjo sutra cete mi se ispricavati mislim se…Prespavam ostatak vremena u miru. Ujutro ustajem silazim na dorucak, otvaram vrata dnevnog boravka, kad mi rotvajler ne otkinu ruku, istraumira me pasce, skloni njih gazdarica ja sjednem da klopnem cuvenoItalijansko nista za dorucak, sreca ima konjetine od juce pa se domirim, jedem tako one maze, a civava stara 14 godina me snima sa kreveta samo gledam kad ce krepat jadnice, kao fata on muve u letu sta ce stari cukica.

Pakujem stvari na kamilu, provjeravam ulje i dospem deci, dva i pravac pumpa, sipam 15 litara i krecem ravnicama i sirokim magistralama u pravcu Rovigo, Venecija, Manfalcone, Trst odakle cu put presjeci kopnom do Opatije.

Put je prenatrpan svakojakim vozilima svih mogucih klasa, tako da nesto i nemam neku zelju da svracam igdje, a posebno u Veneciju iz koje mi vec dolaze neprijatni mirisi okolnih ustajalih mocvara.

20160629_100927.jpg

20160629_100959.jpg

20160629_121632.jpg

Raskrsca i zaobilaznice u Veneciji su stvarno velika i treba dobro biti skoncentrisan gdje se treba iskljuciti i pripaziti na vozace i budaletine koje ulijecu sa svih strana, pogadjate bez zmigavaca, no like.

Prosao sam nekako i tu cuvenu Veneciju i onda u blizini Manfalconea krajickom oka spazim neobicno lijepu brezovu sumu, drvece pravi fenomenalan hlad i tu se odlucujem za kratak predah  u toj maloj oazi usred magistralnog puta.

20160629_122233.jpg

20160629_122242.jpg

20160629_122307.jpg

Malo selfiranja stas.

Vjerovatno je ova sumica privatnog tipa ali ne vidim nikakav znak zabrane. Nakon predaha i osvjezenja pentram se na Afriku nastavljam put prema Trstu po vrelini i po malim mjestascima pa u neznanju vec ulazim u Sloveniju.

Na Slovenacko-Hrvatskoj granici navigacija me vodi na mali sumski prelaz Jelovice i zacudjeni Slovenacki granicar me pita kuda i zasto prelazim bas ovde granicu.? Reko nisam bas neki ljubitelj autoputa i putarine, a i priroda je puno ljepsa, pustaju me bez problema. I stvarno priroda je lijepa, sumski trometarski put kroz cetinare vodi iz krivine u krivinu kroz Primorsko-Goransku Zupaniju.

Presijecam onaj cuveni orlov kljun iz Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije(mladji bajkeri imate to sad i na googl maps pa izguglajte), i spustam se u Volusko pored Opatije gdje sam i bukirao pomenuti smjestaj. Docekuje me mlada damica i ispricava zbog nesporazuma i pokazuje mi natelefonu booking gresku, ma ne zanima me sekunde jedne vise na onom suncu nista do sobe i hladne pive, smjestaj je ok pristojan ali se klima dodatnonaplacuje 7 evra, stvarno nisu normalni al nema veze necu je ni paliti soba mi je u borovoj hladovini  cijelo vrijeme.

20160629_142434.jpg

20160629_142447.jpg

Tusiranje pretovar stvari i krecem u pohod u konzum po pivo i klopu. Dolazim do jednog ali ne primaju evro, na pitanje gdje mogu da zamjenim evro u kune, imate dole na rivi mjenjacnicu ili post pa se snadjite. Mjenjacnice vec u 17-00 ne radi, ne rade ni banke, a u hotelu nece da promjene evronavodno ne smiju, vec ludim na onom suncu i odlucim da sjednem u lokalnu kafanicu na gemist i pitam konobara-gazdu starijeg gospodina da mi promjeni 50 evra u kune, jedva nekako pristane i zamjeni mi, napravim jedan djir po rivi, kamenita obala nisam nesto za kupanje u tom kamenjaru, klizavo jbga a na domaku sam kuce, kontam sad se otaliznut ovde i nije pametno pa se odlucujem za pravac konzum po pivo i klopu i soba na odmor.

20160629_162244.jpg

20160629_163547.jpg

20160629_163919.jpg

Odmor mi je bas legao, deseta noc mog putesestvija pa vec sa uzbudjenjem pakujem stvari i razmisljam o cevapima i bureku koje cu da poderem kad stignem. Krecem i vozim obalom do Rijeke, tocim gorivo 120 kuna dok mi sa desne strane ostaje veliko Rijecko brodogradiliste. Rijeka je stvarno jdan od ljepsih gradova kojem cu kasnije posvetiti malo vise paznje, put iz grada se penje prema obali i brzo se stize do skretanja za cuveni Grobnik Automotodrom, ali nisam imao namjeru da skrecem u posjetu jer ima da se pegla 400 kilometara do kuce, kao sto rekoh nekom drugom prilikom cu u posjetu. Put dalje vodi pored lijepog Omladinskog jezera-Bistro i taj put je idealan za gasanje, kvalitetan i sirok put sa dobrim krivinama ali samo oprezno jer na svakih par kilometara su rasporedjeni plavi mundiri, sto sa autima sto sa motorima i ne libe se za potjerom(tako bar kazu ono koji su to iskusili), pa zato vozim malkice preko ogranicenja sto se tolerise sa njihove strane. Put dalje vodi preko Delnica i prema Karlovcu dgje se odvaja za Vojnic, Glinu i Novi Grad gdje je i ulaz u Republiku Srpsku, taj put sam pregazio dosta puta i nije los samo treba pripaziti na lude traktoriste kao i svuda, mada sad imaju rotacije pa su vidljiviji. Prelazim granicu i ulazim u Novi Grad i osjecam se vec kao kod kuce mada imam jos 80-tak kilometara koje cu brzo pregaziti, ali put se otegao pa nikako iako mu znam svaku krivinu i sve al dzaba, te pravim malu pauzu u vidu Nektara i nekog prsuta sto ga vucem iz Italije jos i fino mi sjeda.

20160630_100000.jpg

20160630_100614.jpg

20160630_100627.jpg

20160630_100640.jpg

20160630_111602.jpg

20160630_142441.jpg

Usput sam sreo ovu bajkerku u penziji na bembari :care:

Eto toliko od mene i ovog putesestvija koje je trajalo 10 dana i potrosenih 350 evra, moglo je i manje da sam imao nekoga sa sobom pa da spavamo po hostelima kojih ima svuda po 10-12 evra.

Nadam se da vam se svidjelo.

Veliki pozdrav iz suncane Banja Luke :jee1:

A da, ne da sam izljubio Afriku kad me je dovezla kuci bez ijednog problemcica :africa:

Leave a Reply

Your email address will not be published.